Oštećenje vida je senzoričko oštećenje koji uzrokuje slabovidnost ili sljepoću i značajno utječe na sve segmente života – kretanje, svakodnevne vještine, komunikaciju, pisanu komunikaciju i dr. Osobe s oštećenjem vida mogu biti slijepe ili slabo – vidne, a oštećenje vida može biti prisutno od rođenja ili biti rezultat bolesti/stanja nastalih tijekom života. Osobama s oštećenjima vida pomažu različiti stručnjaci koji svojim rehabilitacijskim i psihosocijalnim programima podupiru uključivanje osobe u obitelj i zajednicu.
Slijepa osoba ima značajni gubitak vida, ali najčešće nije u potpunom mraku već se s izrazito malim ostatkom vida koristi pri orijentaciji u prostoru, kretanju, za pristup informacijama i dr. Slijepa osoba može biti uključena u rehabilitacijske programe poput Brailleovog pisma, orijentacije i kretanje, novih tehnologija i pomagala te komunikacijskih vještina. Uz slijepe osobe vežu se različiti netočni mitovi: da bolje čuju, da žive u potpunom mraku te da svaku osobu mogu prepoznati po glasu, da ih pas vodič samostalno vodi i da su glazbeno nadareniji od ostalih.
Slabovidna osoba ima gubitak vida koji značajno otežava svakodnevno funkcioniranje i pristup informacijama. Ostatak vida u funkcionalnom smislu koristi jednako kao i videća osoba bez oštećenja no manje učinkovito, odnosno više se zamara. Slabovidna osoba može biti uključena u rehabilitacijske programe koji omogućuju razvoj vještina u raznim životnim područjima poput čitanja, kretanja, novih tehnologija i ostalih. Uz slabovidne osobe vežu se neki netočni mitovi: da im se vid korištenjem može dodatno oštetiti ili „potrošiti“, te da vide samo malo slabije od osoba neoštećena vida.
Brailleovo pismo je šestotočkasto ili osmotočkasto pismo odnosno taktilni sustav koji omogućuje čitanje i pisanje slijepim osobama. Tzv. brajica je namijenjena slijepim i svim drugim osobama kojima ostatak vida nije dovoljno funkcionalan da pročitaju crni tisak ili vlastitom rukom napisanu bilješku. Slijepi učenici uče Brailleovo pismo tijekom školovanja, no ono može i ne mora biti njihovo prvo pismo. Tijekom školovanja se potiče korištenje funkcionalnog vida i čitanje crnog tiska, jer se uporabom ostatka vida isti ne može dodatno oštetiti ili ugroziti. Nove tehnologije donijele su mnoge alternativne mogućnosti pristupa informacijama, te je ovladavanje i uvježbavanje pisanog komuniciranja vrlo često osobna odluka svake slijepe osobe.
Bijeli štap je pomagalo za kretanje koje koriste slijepe i slabovidne osobe kako bi prikupile informacije o neposrednoj okolini u kojoj se kreću i lakše se orijentirale u prostoru. Bijeli štap služi osobi kako bi zaštitila donji dio tijela od zapinjanja ili spoticanja na putu kojim se kreće, a može se koristiti i za upozoravanje okoline da se u neposrednoj blizini nalazi i kreće osoba s oštećenjem vida. Najveći broj osoba s oštećenjem vida koje aktivno koriste štap prošle su rehabilitacijski trening orijentacije.
Audiodeskripcija za slijepe je zvučni zapis namijenjen slijepim i slabovidnim osobama koji uključuje informacije o važnim vizualnim dijelovima filma bez kojih osoba oštećena vida ne bi mogla pratiti film. Zvučni zapis se snima unaprijed i pušta paralelno s video sadržajem. Ako se audiodeskripcija prati uz film u kinu ili predstavu u kazalištu, slijepe i slabovidne osobe koriste slušalice preko kojih prate naraciju.
Oštećenje sluha senzoričko je oštećenje zbog kojeg osoba može biti gluha ili na – gluha. Oštećenje sluha može biti prisutno pri rođenju i može se pojaviti kasnije u životu. Provjerom sluha pri otpustu iz rodilišta, dijagnosticira se urođeno oštećenje sluha. Provjera je važna zbog primjene pravovremenih medicinskih postupaka i rehabilitacijskih programa.
Gluha osoba ima značajni gubitak sluha. Najčešće to nije potpuni gubitak sluha, no i s tim malim ostatkom otežana im je komunikacija s okolinom i pristup informacijama namijenjenim slušanju te ne mogu niti uz pomoć slušnog aparata slušati govor. Gluhe osobe koriste različite načine prilagodbe te na posredan način prikupljaju informacije koje bi se uobičaje – no prikupljale putem sluha. Upućenost na vibracije kod gluhih osoba je veća. Gluha osoba može koristiti slušni aparat koji naj – češće služi snalaženju u prostoru i prikupljanju važnih informacija koje mogu upozoriti osobu na opasnost tijekom kretanja. Kod gluhih osoba potiče se komunikacija govorom tijekom ciljane rehabilitacije no ona može biti značajno otežana zbog siromašnog jezika koji se razvije.
Nagluha osoba ima gubitak sluha koji utječe na učinkovitost komunikacije s osobama u neposrednoj okolini. Nagluhe osobe se među sobom izrazito razlikuju jer komunikacija ovisi o iskoristivom ostatku sluha. U funkcionalnom smislu razlikujemo nagluhe osobe čiji je gubitak sluha lakši, umjeren, umjereno-teški i teški. Često koriste slušni aparat. Osobe koje imaju veći ostatak sluha najčešće će spontano usvojiti govor, a one koje imaju manji osta – tak sluha, govor će razviti tijekom ciljane rehabilitacije. Govorna komunikacija kod teže nagluhih osoba može biti otežana zbog osiromašenosti jezika.
Znakovni jezik, hrvatski znakovni jezik Znakovni jezik je prirodni jezik gluhih osoba i temelji se na vidno-prostornom percipiranju pokreta sugovornika te sadrži sve gramatičke odrednice kao i svaki drugi govorni jezik. Hrvatski znakovni jezik je izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj čija upotreba i prihvaćanje pridonosi prihvaćanju zajednice gluhih kao kulturalne i manjinske zajednice koja njeguje svoju kulturu, jezik, običaje i dr.
Standardizirani titl za gluhe i nagluhe osobe je tekst na ekranu namijenjen gluhim i nagluhim osobama koji sadržajno uključuje informacije potrebne za jednostavnije i cjelovitije i samostalno praćenje video sadržaja, filma ili emisije. Uz dijaloge, u titlu za gluhe opisuju se i zvukovi i glazba.