sij 20, 2021
Projekt „Senzibilizacijom do integracije“ završio je aktivnostima koje su učenici proveli u svojim zajednicama. Više od 180 učenika i učenica uključenih u projekt senzibilizirano je za potrebe njihovih vršnjaka i odraslih koji imaju manja ili veća oštećenja vida i/ili sluha koristeći kulturno djelo – film kao jedan od ključnih alata.
Upravo zbog nepoznavanja potreba i mogućnosti djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom postoje negativni stavovi i predrasude koji rezultiraju nedovoljnim poticanjem inkluzivnog ozračja u školama i društvu, što se i potvrdilo u više od 400 anketa.
„Ulazak u cipele” djece i odraslih koji ne čuju i ne vide (primjerice učenici su gledali filmove s povezom na očima i slušalicama na ušima), ali i prezentiranje rješenja za prilagodbu filmova u vidu audiodeskripcija za slijepe i titlova za gluhe pokazuje kako se uz malo truda prepreke koje stoje na putu pristupačnosti svih audiovizualnih djela – filmova, ali i npr. kazališnih predstava, mogu vrlo lako otkloniti te postići inkluzivnost.
Projekt je kroz aktivnosti učenika u zajednici, koje su bile prilagođene epidemiološkim uvjetima, uključio razne oblike educiranja ili utjecanja na njihovo školsko i lokalno okruženje. Tako je dio učenika informirao druge učenike škole o naučenom putem plakata, dio je prilagodio filmove koje su sami snimili putem titlova i audiodeskripcije, a određeni razredi su proveli akcije s ciljem poboljšanja okruženja za osobe sa senzornim oštećenjima kroz pisanje dopisa prema donositeljima odluka o prilagodbi sadržaja za slijepe i gluhe osobe u njihovom okruženju (kazalište, lokalna televizija, prometni ured). Kroz radionice je promovirana međusobna tolerancija i poštovanje i uključivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u svakodnevno funkcioniranje i komuniciranje.
Informirani, educirani i senzibilizirani učenici koji razumiju da i kulturni sadržaj mora biti jednako dostupan svima ključ su prema suzbijanju diskriminacije, promicanju inkluzivnog društva i u budućnosti mogu kreirati uvjete za povećanje integracije djece s teškoćama u razvoju u zajednicu i poticanje empatije kod svojih vršnjaka i odraslih.
ruj 4, 2020
Oštećenje vida je senzoričko oštećenje koji uzrokuje slabovidnost ili sljepoću i značajno utječe na sve segmente života – kretanje, svakodnevne vještine, komunikaciju, pisanu komunikaciju i dr. Osobe s oštećenjem vida mogu biti slijepe ili slabo – vidne, a oštećenje vida može biti prisutno od rođenja ili biti rezultat bolesti/stanja nastalih tijekom života. Osobama s oštećenjima vida pomažu različiti stručnjaci koji svojim rehabilitacijskim i psihosocijalnim programima podupiru uključivanje osobe u obitelj i zajednicu.
Slijepa osoba ima značajni gubitak vida, ali najčešće nije u potpunom mraku već se s izrazito malim ostatkom vida koristi pri orijentaciji u prostoru, kretanju, za pristup informacijama i dr. Slijepa osoba može biti uključena u rehabilitacijske programe poput Brailleovog pisma, orijentacije i kretanje, novih tehnologija i pomagala te komunikacijskih vještina. Uz slijepe osobe vežu se različiti netočni mitovi: da bolje čuju, da žive u potpunom mraku te da svaku osobu mogu prepoznati po glasu, da ih pas vodič samostalno vodi i da su glazbeno nadareniji od ostalih.
Slabovidna osoba ima gubitak vida koji značajno otežava svakodnevno funkcioniranje i pristup informacijama. Ostatak vida u funkcionalnom smislu koristi jednako kao i videća osoba bez oštećenja no manje učinkovito, odnosno više se zamara. Slabovidna osoba može biti uključena u rehabilitacijske programe koji omogućuju razvoj vještina u raznim životnim područjima poput čitanja, kretanja, novih tehnologija i ostalih. Uz slabovidne osobe vežu se neki netočni mitovi: da im se vid korištenjem može dodatno oštetiti ili „potrošiti“, te da vide samo malo slabije od osoba neoštećena vida.
Brailleovo pismo je šestotočkasto ili osmotočkasto pismo odnosno taktilni sustav koji omogućuje čitanje i pisanje slijepim osobama. Tzv. brajica je namijenjena slijepim i svim drugim osobama kojima ostatak vida nije dovoljno funkcionalan da pročitaju crni tisak ili vlastitom rukom napisanu bilješku. Slijepi učenici uče Brailleovo pismo tijekom školovanja, no ono može i ne mora biti njihovo prvo pismo. Tijekom školovanja se potiče korištenje funkcionalnog vida i čitanje crnog tiska, jer se uporabom ostatka vida isti ne može dodatno oštetiti ili ugroziti. Nove tehnologije donijele su mnoge alternativne mogućnosti pristupa informacijama, te je ovladavanje i uvježbavanje pisanog komuniciranja vrlo često osobna odluka svake slijepe osobe.
Bijeli štap je pomagalo za kretanje koje koriste slijepe i slabovidne osobe kako bi prikupile informacije o neposrednoj okolini u kojoj se kreću i lakše se orijentirale u prostoru. Bijeli štap služi osobi kako bi zaštitila donji dio tijela od zapinjanja ili spoticanja na putu kojim se kreće, a može se koristiti i za upozoravanje okoline da se u neposrednoj blizini nalazi i kreće osoba s oštećenjem vida. Najveći broj osoba s oštećenjem vida koje aktivno koriste štap prošle su rehabilitacijski trening orijentacije.
Audiodeskripcija za slijepe je zvučni zapis namijenjen slijepim i slabovidnim osobama koji uključuje informacije o važnim vizualnim dijelovima filma bez kojih osoba oštećena vida ne bi mogla pratiti film. Zvučni zapis se snima unaprijed i pušta paralelno s video sadržajem. Ako se audiodeskripcija prati uz film u kinu ili predstavu u kazalištu, slijepe i slabovidne osobe koriste slušalice preko kojih prate naraciju.
Oštećenje sluha senzoričko je oštećenje zbog kojeg osoba može biti gluha ili na – gluha. Oštećenje sluha može biti prisutno pri rođenju i može se pojaviti kasnije u životu. Provjerom sluha pri otpustu iz rodilišta, dijagnosticira se urođeno oštećenje sluha. Provjera je važna zbog primjene pravovremenih medicinskih postupaka i rehabilitacijskih programa.
Gluha osoba ima značajni gubitak sluha. Najčešće to nije potpuni gubitak sluha, no i s tim malim ostatkom otežana im je komunikacija s okolinom i pristup informacijama namijenjenim slušanju te ne mogu niti uz pomoć slušnog aparata slušati govor. Gluhe osobe koriste različite načine prilagodbe te na posredan način prikupljaju informacije koje bi se uobičaje – no prikupljale putem sluha. Upućenost na vibracije kod gluhih osoba je veća. Gluha osoba može koristiti slušni aparat koji naj – češće služi snalaženju u prostoru i prikupljanju važnih informacija koje mogu upozoriti osobu na opasnost tijekom kretanja. Kod gluhih osoba potiče se komunikacija govorom tijekom ciljane rehabilitacije no ona može biti značajno otežana zbog siromašnog jezika koji se razvije.
Nagluha osoba ima gubitak sluha koji utječe na učinkovitost komunikacije s osobama u neposrednoj okolini. Nagluhe osobe se među sobom izrazito razlikuju jer komunikacija ovisi o iskoristivom ostatku sluha. U funkcionalnom smislu razlikujemo nagluhe osobe čiji je gubitak sluha lakši, umjeren, umjereno-teški i teški. Često koriste slušni aparat. Osobe koje imaju veći ostatak sluha najčešće će spontano usvojiti govor, a one koje imaju manji osta – tak sluha, govor će razviti tijekom ciljane rehabilitacije. Govorna komunikacija kod teže nagluhih osoba može biti otežana zbog osiromašenosti jezika.
Znakovni jezik, hrvatski znakovni jezik Znakovni jezik je prirodni jezik gluhih osoba i temelji se na vidno-prostornom percipiranju pokreta sugovornika te sadrži sve gramatičke odrednice kao i svaki drugi govorni jezik. Hrvatski znakovni jezik je izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj čija upotreba i prihvaćanje pridonosi prihvaćanju zajednice gluhih kao kulturalne i manjinske zajednice koja njeguje svoju kulturu, jezik, običaje i dr.
Standardizirani titl za gluhe i nagluhe osobe je tekst na ekranu namijenjen gluhim i nagluhim osobama koji sadržajno uključuje informacije potrebne za jednostavnije i cjelovitije i samostalno praćenje video sadržaja, filma ili emisije. Uz dijaloge, u titlu za gluhe opisuju se i zvukovi i glazba.
ožu 11, 2020
U srijedu 11. ožujka, voditeljica projekta Katarina Ivče Farnell i suradnica na projektu Nikolina Bilić posjetile su OŠ Dobriše Cesarića u Osijeku i prisustvovale provođenju radionica u 6. b i 7. b razredu. Učenici su bili vrlo zainteresirani za cijeli projekt, naime, postavljali su niz različitih pitanja o tome kako slijepe i gluhe osobe mogu pratiti filmove. To je samo dokaz da je ovo tema o kojoj se ne govori često, a da itekako postoji interes; djecu i mlade itekako zanimaju različitosti u njihovoj zajednici, žele razumjeti nepoznato, žele biti informirani, razumjeti i – pomoći.
ožu 5, 2020
Druga radionica za učenike OŠ Pećine iz Rijeke održana je 2. ožujka u dva razreda, šestom i sedmom. Voditeljica projekta Katarina Ivče Farnell nadzirala je provođenje radionica i održala sastanak s projektnim timom škole. Na sastanku su učitelji i ravnateljica škole razgovarali o idejama mogućih aktivnosti učenika u zajednici s ciljem inkluzije djece s teškoćama u razvoju.
OŠ Pećine je posebna po svojem djelovanju, unutar nje se nalaze knjižnica i senzorna soba za djecu s oštećenjem vida. Soba je opremljena elementima kojima se stimuliraju osjetila u terapijskom radu s djecom oštećena vida; primjerice podnim i zidnim klavijaturama vježba se motorika i snalaženje u prostoru, taktilnim pločama stimulira se osjetilo dodira, a različite lampe i cijevi s mjehurićima koje mijenjaju boje, stimuliraju vid.
lis 24, 2019
Udruga Alternator je, u sklopu 11. Festivala prava djece, održala stručni panel „Pristup i dostupnost kulturi– Kako omogućiti dostupnost audiovizualnih sadržaja djeci i odraslima sa senzornim oštećenjima?“. Panelom se prvi put u javnosti razgovaralo o toj problematici nedostupnosti kulture, uključujući sve važne donositelje odluka, kao i same korisnike prilagođenih sadržaja. Čula su se iskustva osoba koja imaju senzorna oštećenja, iskustva o prilagodbi audiovizualnih sadržaja te se naglasila važnost ovih tema u svakodnevnom životu.
U panelu su sudjelovali državni tajnik Ministarstva kulture Krešimir Partl, pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Chris Marcich te umjetnička direktorica Festivala prava djece Tatjana Aćimović. Panel je moderirao trener iz područja medijske pismenosti Domagoj Morić.
Zaključak panela jest da je u Hrvatskoj veliki dio kulturnih sadržaja, pogotovo audiovizualnih, nedostupan i djeci sa senzornim oštećenjima. Činjenica je da djeca s oštećenjem sluha nikad nisu imala priliku pogledati kultni film „Vlak u snijegu“, jer se za domaći film u kino distribuciji, kao i u velikom dijelu audiovizualnog sadržaja u elektroničkim medijima, ne osigurava standardizirani titl za gluhe i nagluhe osobe ili tumačenje na znakovnom jeziku.
Nadamo se da će proizvođači i televizije što više koristiti metode prilagodbe sadržaja kako bismo imali u potpunosti uključeno i ravnopravno društvo“ poruka je s panela.
ruj 3, 2019
Daruvar, 26.-29.8.2019.
Nastavnici škola, koje sudjeluju u projektu i članovi Saveza gluhih Hrvatske i Saveza slijepih Hrvatske sudjejlovali su na interaktivnoj i kreativnoj radionici održanoj od strane edukatora specijaliziranih iz područja inkluzije, tolerancije, potreba osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te prilagodbe kulturnih sadržaja.
Educirani nastavnici spremni su održavati pripremljen program radionice u matičnim školama te su nakon radionice uvrstili program u redoviti sadržaj sata razredne zajednice.
Riječ je o jedinstvenoj edukaciji u Hrvatskoj kojoj učitelji do sada nisu imali prilike prisustvovati. Nakon radionica, učitelji su senzibilizirani o životu osoba sa psenzornim oštećenjima, informirani o načinima prilagodbe kulturnih sadržaja za slijepe i gluhe i osposbooljeni kao supervizori djeci u proizvodnji programa kao i u njihovoj edukaciji roditelja. prilagodbe kulturnih sadržaja za slijepu i gluhu djecu, osposobljeni su kao supervizori djeci u proizvodnji programa, kao i u njihovoj edukaciji roditelja.
Širenje ovakvog specifičnog edukativnog sadržaja putem treninga nastavnika je važno jer će direktno doprinijeti stvaranju inkulzivnog školskog sustava, djelujući na djecu, na roditelje, na svoje kolege te će imati trajno znanje za buduće generacije.
